Dan 8. (27.7.2013.).

Pula - Labin - Opatija -Rijeka

Poslednji dan, a samim tim i jedini kada cilj mora biti ostvaren.  Ustajemo rano, oko 7h, pakujemo se i odlazimo do plaže kampa.

Plaža u stenama izgleda kao da se nalazimo na nekom ostrvu, a ne u samom gradu. Odlazimo do recepcije gde za odjavu čekamo preko 40 minuta, jer je vikend i gužva je ogromna. Oko 9:30 polazimo u razgledanje Pule.

Dok obilazimo čuvenu arenu postaje pretoplo, tako da turu po gradu završavamo na klupi u parku gradske rive.

Dok doručkujemo prilazi nam porodica koja putuje biciklima. Oni su iz Engleske. Sprug (oko 30 godina star) je putovao nekoliko nedelja sa svojim društvom biciklima. Njegova ekipa se vratila u Englesku, a on je sačekao svoju trudnu suprugu i sina. Sada obilaze Hrvatsku obalu tako što on klinca vozi u prikolici, dok supruga takođe vozi bicikl. Nakon pola sata razgovora sa njima skapiramo da je već 11:30 i da hitno moramo krenuti iz Pule.

Sledećih 26km se konstantno lagano penjemo. Put je tipičan za Istru, odličan asfalt, cesto nadkriven gustom šumom koja samo delimično umanjuje muke koje nam podnevna žega stvara. U13:10 napokon izlazimo na prevoj na 270mnv. Odmah sledi spust koji nas za 6,5km spušta do nivoa mora, u Raški zaliv.

Nakon 5,5km vožnje dolinom reke Raša otpočinjemo uspon ka Labinu, prvom većem mestu nakon Pule. Istra je posvećena razvoju biciklističkog turizma.

U Labinu na benzinskoj pumpi nalazi se parking namenjen samo biciklistima a pored parkinga stalak za popravku bicikala.

Narednih 6km spuštamo se u dolinu u kojoj se nalazi termoelektrana Plomin i gubimo 180m nadmorske visine. Čitavom dolinom dominira glavni dimnjak elektrane. Sa svojih 340m ovaj dimnjak je najviša građevina u Hrvatskoj. 

Prošavši pored elektrane počinjemo uspon cestom iznad Plominskog zaliva nazad ka Jadranu.

Prolazimo kroz Plomin i stižemo do vidikovca na izlazu iz mesta. Odavde vidimo čitav zaliv, luku Plomin  i elektranu.

Na istom vidikovcu se zaustavila još jedna grupa biciklista, daleko mlađih od nas. Iz razgovora saznajemo da su iz Rumunije. Podsećaju na nas na našoj prvoj turi 2007. Bicikli, oprema, sve je u najmanju ruku neprikladno za ovakav put. Međutim, entuzijazam im ne nedostaje. Tada oprema postaje manje bitna, bitno je samo putovati.

Nastavljamo uspon, a miris četinra i mora koji smo jutros ostavili u Puli svakim kilometrom sve je snažniji. Na mestu gde zaliv postaje Jadran, na 240mnv nalazi se hotel sa fantastičnim vidikovcem i pogledom na Cres. Put se i dalje penje i kada dostigne 260m nad morem otpočinjemo lagani ali konstantni spust liticom iznad mora. Vrelina je velika, more je svega par stotina metara od nas , ali to je 200 vertikalnih metara te kupanje mora još da pričeka. Pogled na Cres je zamenjen pogledom na Krk.

Konačno nakon 78km današnje vožnje pred nama je putokaz ka moru, Mošćenička Draga. Nakon što smo popili sve što se u najbližoj prodavnici hladno moglo naći, sa hladnim pivom u rukama odlazimo na plažu. Ovo mesto nas je potpuno osvojilo.

Istarske plaže zamenila je klasična dalmatinska plaža. Uvala načičkana starim zgradama i kućama, luka prepuna malih ribarskih brodića i nešto većih glisera. Nažalost, nemamo previše vremena, već nakon pola sata odmora moramo krenuti dalje ka Rijeci. Pošto smo se približili nivou mora naseljena mesta na putu se stalno smenjuju. Isčekujući Opatiju ulazimo u Lovran, gradić koji nas je doslovce raspametio. Put prolazi kroz  "špalir" vila sagrađenih početkom 20. veka.

Opatija, u koju ulazimo ubrzo potom, ostaje u senci Lovrana.

Po izlasku iz Opatije u daljini vidimo kraj našeg putešestvija, Rijeku. Vozimo kroz sve veću saobraćajnu gužvu, blizina velikog grada svuda se oseća. Oko 19:30 ulazimo u grad. Sada nam preostaje samo još da pronađemo mesto koje će i naš vozač lako pronaći i gde će moći da se zaustavi kako bi se popakovali.

Konačno u 20h pronalazimo idealno mesto, parking Zapadnog trgovačkog centra (ZTC). Osam dana ranije vozač nas je pitao kada se nalazimo u Rijeci, rekli smo mu da ćemo mi na cilju biti 27.7. u 20h.Javljamo se vozaču i dajemo mu uputstva gde da nas pokupi. Kaže da će biti tu oko 21h. Imamo dovoljno vremena da se snabdemo u supermarketu, "zaperemo" u WC-u i presvučemo se. Kombi stiže nešto nakon 21h, pakujemo se do 22h i osmočasovni put kući  počinje.

prešli smo 105km

i napravili 1011m vertikalnog uspona

 

preuzmite gpx trek log za osmi dan