Ram

Osnova svakog bicika, skelet koji drži bicikl na okupu.
XC ramovi se mogu najgrublje podeliti u 2 grupe, a to su ramovi sa krutom zadnjom vilom i ramovi sa zadnjim amortizerom (hard tail

i full suspension ramovi).

Postoji i podgrupa, koja predstavlja kompromis između ove 2 grupe. To su takozvani soft tail ramovi

koji poseduju mali hod zadnjeg amortizera koji se aktivira ne rotacijom zadnje vile oko zglobova, već uvijanjem same vile (deo koji se uvija je najčešće napravljen od karbona ili titanijuma). Full suspension ramovi su nešto teži od HT ramova iste klase i sam rad amortizera znatno povećava količinu energije koju je potrebno uložiti prilikom vožnje uzbrdo, zbog toga se proizvođači takmiče u rešenjima koja bi omogućila da amortizer reaguje samo na udarce ali ostaje potpuno miran pod pritiskom vozača, čak i prilikom vožnje u stojećoj poziciji. Da bi se ova karakteristika što više unapredila, pojavili su se zadnji amortizeri sa mogućnošću zaključavanja, ali ni jedno do sada poznato rešenje pri vožnji uzbrdo nije adekvatno HT ramovima. Ipak, u pojedinim situacijama, kada je teren po kome se penjete suviše “džombav”, zadnji amortizer vam može pomoći da ostanete na stazi, dok bi vas vaš kruti ram izbacio iz ritma vožnje. Kada se radi o vožnji nizbrdo, i tu su mišljenja podeljena. Svakako da postoje tereni na kojima je vožnja HT ramova danas nezamisliva pa i nemoguća, ali ako govorimo o terenima po kojima se i rekreativni vozači mogu kretati, uvek će bit onih koji će smatrati da vožnja HT-a nema smisla jer sami morate “upiti” gomilu rupa koje na FS-u ne bi ste ni primetili, ali u korist HT ramova ide činjenica da je prilikom njihove vožnje osecaj daleko precizniji i nemate utisak da vam je zadnja guma konstatno probušena. Dakle, ako vam je težak teren prioritet, ako imate priliku probajte obe varijante (HT i FS) pa sami procenite šta vam više odgovara, ako je pak relativno ravna podloga ono po čemu će te uglavnom voziti HT je svakako pravo rešenje za vas. Prema materijalima od kojih su izrađeni trenutno su aktuelni aluminijumski

hrom molibdenski

skandijumski

titanijumski

karbonski

i hibridni

koji predstavljaju 2 gore navedena materijala. Najrasprostranjeniji zbog najboljeg odnosa cena-kvalitet su alu ramovi. Težina alu ramova se kreće okvirno od 1200g (za HT) do 3500g (za FS), a cene novih bicikala sa aluminijumskim ramovima počinju već od oko 300e. Hrom molibdenski ramovi se danas proizvode uglavnom zbog ne malog broja retro vozača i koriste se uglavnom pri sklapanju custom made bicikala ( vlasnik bira svaki deo svog bicikla), koji se neće koristiti za ozbiljnije vožnje već uglavnom za paradna, grupna okupljanja ili kao touring bicikli (bicikli bez amortizera namenjeni isključivo za duga putovanja po dobrim putevima). Hrom molibdenski ramovi su znatno teži od alu ramova iste izdržljivosti, bolje piju vibracije, ali se i znatno više uvijaju. Takođe zbog komplikovanijeg procesa proizvodnje uglavnom su skuplji od alu ramova u istoj klasi. Napominjem da ih ne treba mešati sa čeličnim ramovima bicikala koji se mogu kupiti za već nekoliko desetina evra. Skandijumski ramovi su napredna varijanta alu ramova, pošto oni predstavljaju leguru aluminijuma obogaćenu skandijumom koji omogućuje smanjenje debljine cevi rama i smanjenja težine istog bez gubitaka na kvalitetu. Sto se cena tiče, znatno su skuplji skandijumski ramovi od alu tako da se u prodavnicama bicikli sa skandijumskim ramovima teško mogu naći za manje od 1500 evra, sto naravno podrazumeva i veoma visoki, takmičarski nivo opreme bicikla. Titanijumski ramovi, polako postaju deo prošlosti i uglavnom se svode na retke custom made proizvođače, razlog su uglavnom cene u klasi karbonskih ramova za kvalitet i težinu na prelazu između alu i skandijumskih ramova, industrija titanijumskih delova se uglavnom preorijentisala sa proizvodnje ramova na proizvodnju delova kod kojih dimenzije moraju biti iste bez obzira na materijal, kao što su recimo zavrtnji, osovine, šine sedišta itd. Razlog za ovo je daleko manja gustina titanijuma. Karbon je definitivno materijal budućnosti. Karbon je omogućio da se masa rama svede u nekim slučajevima i ispod magičnih 1kg. Do pre svega nekoliko godina, karbonski ramovi su bili namenjeni isključivo vozačima kojima je vizuelni utisak i težina rama bio daleko ispred upotrebljivosti istog, pošto im je tada trajnost bila daleko manja nego danas, uglavnom su se proizvodili po sistemi mufova (odlivaka koji su povezivali karbonske cevi na svim spojevima). Danas je tehnika mufova u primeni ostala uglavnom kod proizvodnje ramova za drumske bicikle, dok su u proizvodnji MTB-a dominantne 2 tehnike, cev na cev (tube to tube)

i Monokok (monocoque)

Prva ttt tehnika se izvodi tako sto se prvo proizvedu sve cevi, zatim se one postavljaju u alat koji ramu daje oblik i onda se formiraju spojevi tako sto se mesta na kojima se cevi dodiruju oblepljuju karbonskim listovima . Monokok sistem je najnapredniji ali i najzahtevniji način proizvodnje ramova. Pri monokok proizvodnji ramova ne koriste se karbonske cevi već strane rama proizvode izjedna, postavljanjem karbonskih listova u kalupe, koji su već formirani za konačni oblik rama. Medju kupcima uglavnom kolaju legende o tome da pri udaru kamena ili nekog drugog oštrog predmeta dolazi do bušenja karbonskog rama. Ove priče su stare koliko i stari karbonski ramovi, ručne proizvodnje, kada su se na ramovima koristila sama karbonska vlakna, a ne karbonske mreže. Danas je priča potpuno drugačija jer se svi ramovi proizvode od većeg broja karbonskih mreža koje omogućuju otpornost rama na sva opterećenja, u svim pravcima. Kada ovome dodamo odsustvo napona koji na ostalim ramovima nastaju pri porcesu zavarivanja dobijamo ramove koji su najbliže idealnim, te kupci koji se odluče da za njih izdvoje i odgovarajuću sumu mogu biti sigurni da su dobili najbolje. Naravno, ovde godvorimo o renomiranim proizvodjačima iza čijeg imena stoji garancija kvaliteta. Kao poslednju kategoriju navodim hibridne ramove. Oni predstavljaju odgovarajući kompromis cene i kvaliteta i uglavnom se proizvode tako da je prednji trougao bicikla proizveden od aluminijuma, dok je zadnja vila za koju je bitno da bude što je moguće kruća, ali da pri tome “pije” i što je više moguće vibracija i ne prenosi ih na vozača, uglavnom izrađena od karbona. Na ovaj način dobijamo ram koji na najkritičnijim mestima ima karakteristike karbonskog, ali po znatno povoljnijoj ceni. Za rekreativne korisnike, daleko bitnija karakteristika od modela i marke rama je veličina rama. Kod MTB bicikala, ako ga koristite prvenstveno za teren, ako već ne možete naći ram koji vam veličinom idealno odgovara onda je daleko manji problem ako vam je ram manji nego ako uzmete veći ram. Pravilno odabrani ram vam osim udobnije vožnje pruža i daleko veću upravljivost nego ako vam veličina rama nije adekvatna. Takmičarski ramovi su često za nijajnsu manji od rekreativnih pošto se na taj nacin dobija na upravljivosti, krutosti i težini bicikla. Aktuelne mere rama izražavaju se kao xs,s,m,l,xl,xxl,... a ne kao što je nekada preuzeto sa drumskih bicikala merom koja predstavlja rastojanje od tačke koja označava središte cevi u koju se zavrće osovina srednjeg pogona do tačke u kojoj šticna napušta ram. Stara nomenklatura je bila vrlo relativna, tako de je recimo kod krutih XC ramova nekih proizvođača velicina od 19 inča (48cm) bila namenjena vozačima visine 170cm (recimo neki modeli marke Genesis) dok su drugi proizvođači ramove sa istom oznakom proizvodili za vozače preko 185cm visine (neki Scott modeli). Dakle, kada kupujete MTB bicikl, batalite savete iskusnih višedecenijskih biciklista koji vam savetuju da uzmete ram od 20” i ništa drugo za visinu od 180cm recimo. Dve bitne informacije za pravilan odabir bicikla su vaš stil vožnje i vaša visina. Stil vožnje određuje geometriju rama, tako da će za različite stilove vožnje veličina rama istog proizvođača varira za M veličinu od 15 do 20 inča, ali svaki ram ima stil vožnje za koji je namenjen. Kada ste odabrali model koji vam odgovara, najbolje bi bilo da na internetu pogledate za dati model koja veličina rama odgovara vašoj visini. Ako ste tačno na granici izmedju 2 veličine, a terenska vožnja vam je prioritet izaberite menju. Ako vam je pak prioritet asfalt i duže ture, izaberite veći ram. Da bi ste stvorili sliku o tome koja vam veličina odogvara, evo konkretnih veličina za vašu visinu. Za visinu do 155cm ram XS, 155-160 XS ili S. Za 160 do 170cm veličina S. Vozači 170-175cm mogu voziti S ili M u zavisnosti od modela. M je do visine od 185cm (180-185 prelaz između M i L u zavisnosti od proizvođača). 190-195 je prelaz iz L u XL veličinu, a 200 do 205 je prelazna zona iz XL u XXL. Napomena: navedene velicine uzmite sa rezervom jer se ne uklapaju svi proizvođači u ovu šemu. U okviru jedne veličine rama dimenzije i geometriju koja tačno odgovara vama ćete dobiti pravilnim odabirom kormana, lule i šticne i njihovim pravilnim podešavanjem.