Pedale

Globalno se mogu podeliti, kada je mountain bike u pitanju na klasicne i kliples. Ove druge, se kod nas najčešće nazivaju SPD po Šimanovom patentu, pa ću ih i ja dalje tako zvati.

SPD pedala funkcioniše vrlo slično vezovima na skiji. Dakle, na đon patike za SPD pedalu montira se metalna pločica čiji se oblik razlikuje u zavisnosti od proizvođača pedala i modela. Pločica kada nagazimo na pedalu upada u kandže pedale koje pomoću neke vrste opruga fiksiraju pločicu. SPD pedala omogućuje da pri vožnji pedalu ne samo pritiskamo nego tako su nam obe noge aktivne tokom celog kruga pa je opterećenost mišića ravnomernija tokom celog ciklusa, a patike namenjene za ove pedale poseduju veoma tvrdi đon koji omogućuje maksimalni prenos sile na pedalu i pri tome ne dolazi do smanjenja cirkulacije kroz stopalo što se dešava zbog pritiska obične pedale na đon patike. Takođe tokom vožnje po terenu ne postoji mogućnost da vam noga sklizne sa pedale, što je veoma česta pojava kod klasičnih pedala. Pomoću SPD pedala olakšan je prelazak preko svih prepreka jer zadnji točak daleko lakše podižemo i kontrolišemo. Ono što je glavni razlog vozača da ostanu pri klasičnim pedalama

je strah da se neće snaći ako budu prinuđeni da iznenada skinu nogu sa pedale, ali to je nešto što praksa nosi sa sobom i 2-3 dana vožnje je dovoljno da bi se prilagodili. Većina kliples sistema ima i mogućnost podešavanja napregnutosti opruga te dok učite opruge možete potpuno oslabiti kako bi “vađenje” noge iz pedale bilo što lakše. Ako do pada, dođe budite spokojni barem što se pedala tiče, one će se otkopčati pre nego i pomislite. Većina modela se otkopčava rotacijom pete od bicikla, ali postoje i modeli koji izbacuju i naviše, pod uglom u kome vam je stopalo u slučaju pada, dakle neće vas izdati prilikom vožnje. Za one koji dosta vremena ne bi probodili u SPD, već u klasičnim patikama, postoje varijacije SPD pedala koje oko pedale imaju “kavez” na koji gazite akonemate pločicu na partici.

Takođe postoje i platforme koje se montiraju na pedale ako ih vozite u običnima patikama, pa i pedale koje SPD sistem imaju samo sa jedne strane

dok je sa suprotne strane klasična pedala, no ovaj sistem otežava postavljanje pločice u pedalu jer uvek prvo morate postaviti mehanizam naviše. Do pre 10-ak godina u masovnoj upotrebi je bio sistem klipsera (korpica)

na pedalama u koje se stopalo postavljalo radi sličnih dobiti kao i sa SPD-om, ali je zbog bezbednosti (ne postoji mehanizam koji automatski oslobađa nogu) ovo rešenje danas potpuno zapostavljeno. Kada se redi o klasičnim pedalama, bitno je da izaberete pedale koje imaju dovoljno reljefne ivice da vam noga sa njih ne sklizne ali ipak ne previše oštre, pošto će vas pre ili kasnije ista udariti po potkolenici a definitivno ne želite da zauvek nosite uspomenu na taj trenutak. Najbolje kombinacije su uglavnom aluminijumsko telo pedale i aluminijumski okvir (reljefni deo), no ovo su uglavnom i najskuplje varijante. Trudite se da izbegavate plastične pedale pošto će ves vrlo lako “izdati” a ne bi bilo dobro da se to desi daleko od kuće. Kvalitet pedale najlakše ćete proveriti tako što ćete pre montaže proveriti da li se osovina okreće glatko i konstantno ili se osećaju prepreke, a kda ih montirate proverite da li se papučica klima u odnosu na osovinu, to se najčešće ne može osetiti bez montaže. Za SPD sa pločicama planirajte da izdvojite oko od 30e naviše, pri tome se potrudite da kupite pedale proizvođača za koga možete naći i rezervne pločice, kako ne biste kupovali novi komplet kada vam se pločice potroše. Cene klasičnih pedala o kojima ima smisla razmišljati kreću od 5e.