Šticna

Cev koja povezuje ram sa sedištem. Pri kupovini šticne potrebno je obratiti pažnju na nekoliko detalja. 1. Dužina šticne. Potrebno je odabrati šticnu koja kad je se nalazi u položaju koji vama odgovara svojim delom na kome je gravirana maksimalna tačka izvlačenja, ne napušta ram, ali takodje kada odredite dokle je neophodno izvući je da bi vam pozicija bila odgovarajuća, proveriti i da li kraj cevi prolazi ispod gornje tačke gde se susreću “horizontalna” cev rama (top tube) i cev u kojoj se šticna nalazi (seat tube). Ovo je potrebno kako ram ne bi pukao. 2. Prečnik šticne, koji se mora poklapati sa unutrašnjim prečnikom cevi u koju se postavlja. Ako ne možete naći odogvarajuću šticnu, postoje adapteri u obliku zasečenog prstenastog valjka, potražite onaj koji odgovara unutrašnjim prečnikom vašoj šticni, a spoljnim sevi u koju ga montirate. Pre postavljanja ovih delova, obavezno ih namastite kako se vremenom ne bi zagavili. Najstandardniji prečnici u upotrebi kod kvalitetnijih bicikala su 27,2 i 31,6. 3. Položaj centra kandži koje hvataju šine sedišta u odnosu na centralnu osu cevi šticne.

Varijacijom ovog položaja može se uticati znatno na poziciju vozača na biciklu. Ova karakteristika varira od položaja gde su kandže u osi centra cevi

do onih kod kojih je čak i sama šticna sastavljena iz 2 cevi zavarene pod uglom kako bi se što više dobilo na dužini bicikla.

Kandže se proizvode tako da se ugao pod kojim sedište stoji podešava pomoću jednog

ili pomoću dva zavrtnja. Varijante sa 2 zavrtnja su uglavnom pouzdanije

ali i komplikovanije za izradu, pa su najčešće i skuplje od onih sa jednim zavrtnjem istog kvaliteta. Veoma su popularne i šticne sa amortizerom u sebi

ovo može biti veoma korisno pri dugim turama po nezahtevnim terenima, ali su hendikep pri terenskim vožnjama, jer zbog rada šticne vozač konstantno menja svoju poziciju u odnosu na pedale. Ovo se može sprečiti tako što će se pre terenske vožnje rad amortizera zablokirati pritezanjem zavrtnja koji većina ovakvih šticni poseduje i najčešće se nalazi unutar cevi. Takođe pojedini proizvođači su ponudili šticne sa više fiksnih pozicija koje se kontrolišu putem daljinskog upravljača na kormanu bicikla.

Ovako dobijamo mogućnost da u samoj vožnji spuštamo i podižemo sedište i tako olakšavamo sebi vožnju po različitim terenima. Što se materijala tiče, najzastupljenije su aluminijumske, ali sve češće se koriste i karbonske šticne ili kombinacija tankih aluminijumskih cevi presvučenih karbonom. Cene aluminijumskih počinju od oko 5e, dok se karbonske varijante mogu naći počevši od 40-ak evra. Bitno je da pri postavljenom položaju šticne u ramu ona ne bude niti suviše visoka ali ni preterano niska. Ovo doslovno varira za nekoliko milimetara. Ako vam je pozicija suviše niska, vremenom, tokom dužih vožnji javiće vam se bol u kolenu, ako vam je pak pozicija previsoka nećete mirovati u sedištu već ćete prilikom vožnje kako bi ste ostvarili pun pritisak na pedalu u najnižem položaju konstantno morati da prebacujete težinu sa jedne na drugu stranu, što nikako nije prijatno.